Talijanski zrakoplovni muzej kod Rima

Muzej kod sela Vigna di Valle nije baš najjednostavnije doseći, ali nije niti jako komplicirano. Za nas ljubitelje zrakoplovstva je svakako nezaobilazan prilikom posjeta Rimu.
Prvo malo o tehnikalijama:
Ide se vlakom iz Rima, karta košta 3 eura, a vožnja traje cca 1 h. Linija tog prigradskog vlaka (za Bracciano) je česta, svakih 1 h, a stoji na mnogim stanicama u Rimu. Dakle - nije nužno u nju ući baš na kolodvoru Ostiense (kako piše u uputama), nego se može ući i npr. na kolodvoru Tiburtina ili na stanici St-Pietro (nakon jutarnjeg posjeta crkvi Sv. Petra). Vlak je čist i moderan, točan, s najavom svake slijedeće stanice (i zvučnom i na ekranu), ne možete fulati stanicu.



Nakon tih cca 1 h vožnje, izlazi se u selu Vigna di Valle (1 stanica prije Bracciana), a onda slijedi cca 30 minuta hoda do muzeja (ili dulje ako želite sporije šetati), prvo preko polja a onda nakon toga vijugavom cestom do jezera. Ulaz u muzej je besplatan. Posjetu muzeju zbog svih tih vožnji i hoda treba planirati kao cjelodnevni izlet (možda ostane nešto malo vremena u Rimu nakon povratka pred večer). Na samoj lokaciji ne treba baš računati na ugostiteljsku ponudu, iako postoji nekakav kafić (ponuda je slaba a i nije čitavo vrijeme otvoren). Preporučam u ruksaku nositi vino ili vodu, sendviče, banane, kekse...
Muzej je vrlo "user-friendly", svjetao i s prilično dobro pristupnim eksponatima.

Tih nekoliko hangara muzeja nalaze se doslovno na obali jezera. Ispred hangara se naliazi nekoliko modernijih letjelica, a u hangarima su zrakoplovi od početaka zrakoplovstva do cca 1950-tih godina. Prvi hangar posvećen je najstarijim letjelicama, ima tamo zaista zanimljivih stvari.

Srednji hangar je prekrasan, baš "talijanski". Posvećen je međuratnom razdoblju i slavi talijanske uspjehe. Ima tamo egzotičnih talijanskih vojnih dvokrilaca (među niima i Fiati 32 i 42), i ne baš skroz lijep mlažnjak Caproni Campini, ali najljepši su crveni talijanski predratni rekorderi s plovcima, oni iz Schneiderovih natjecanja. Ima ih 4, nisam niti znao da ih ima toliko.

I, konačno, zadnji hangar s najvećim zvijezdama: SM-79, sva tri Macchija (200, 202, 205), Fiat G55... ...i još ponešto (Spit, P-51, par modernijih..), pa i zanimljivih glomaznijih čudovišta.

Zavidan sam ti.... Jel imaš koju fotku krupnije ,ovaj metalni presten na motoru MC-200?
i još jedno pitanje jel ti se ćini da je ova tamno zelene na Macijima i Fiatu ista boja?

Poky je napisao/la:Zavidan sam ti.... Jel imaš koju fotku krupnije ,ovaj metalni presten na motoru MC-200?

Evo...

Poky je napisao/la:i još jedno pitanje jel ti se ćini da je ova tamno zelene na Macijima i Fiatu ista boja?

Prislanjao sam svoje čipove autoboja uz to. Zelene na MC-202 i 205 i Fiatu G-55 su vrlo slične, gotovo iste, a čini mi se a je i na SM-79 takva. Čudna boja, nekakva zagasito tamno zeleno-siva. Po Federal-standardu mi se najbližom čini 34092. Za nas "odokativce": uzeo bih neku standardnu olive zelenu (npr. RAF-ov Dark-green ili RLM71) i šišnuo u nju dobru dozu tamnosive... Naravno, to su muzejski primjerci, treba uzeti u obzir.

Boje na MC-200 su nekako "živahnije", zelena je puno više zelena a puno manje siva...

Je to tamo i Dewoitine D.27? Ako je bio bih zahvalan na dodatnim fotografijama istoga. Planiram raditi svoju 1/72 u JKRV oznakama.

tlikso je napisao/la:Je to tamo i Dewoitine D.27? Ako je bio bih zahvalan na dodatnim fotografijama istoga. Planiram raditi svoju 1/72 u JKRV oznakama.

To je Ansaldo AC 2, licencno proizvedeni Dewoitine D.1

Slične su stvari, možda ti momognu neki detalji. Ako hoćeš, šibnem ti karakteristične fotke na mejl, samo ti provjeri što je bitno (i isto). Jasno, isfotkao sam ga dosta, jer je i češkoslovačka Škoda D.1 proizvedena po toj licenci...

Ma da, sada vidim i sam da je D1 u pitanju. D.27 ima okrugle završetke krila. No i D1 me jako zanima jer i tu maketu radim )

Jako lijepe slike.

Inače, u Lago di Bracciano leži Nevile Duke-ov Spitfire Mk.VIII:




Eduard u 1/72:

Poky,
bježi od restauracija.
http://www.stormomagazine.com/RegiaAeronauticaColorsinWWII_3a.htm
Na tom linku je sve što ti treba.
Vedran

Ma jasno ,sam sam pitao dal su koristili istu boju za sve..

dragonlanceHR je napisao/la:Poky,
bježi od restauracija.
http://www.stormomagazine.com/RegiaAeronauticaColorsinWWII_3a.htm
Na tom linku je sve što ti treba.
Vedran

Super! Taj link za zelenu boju Macchija navodi Verde Mimetico 2, s FS ekvivalentom 34092 - upravo tako kako sam ja odšacao tamo usporedbom s čipovima boja.

Zapravo me to niti ne čudi, vjerujem da su u restauraciji muzejskih prijeraka jako pazili na boje. U Rimu sam se našao i malo družio s poznatim talijanskim maketarom Mauriziom di Terlizzijem. On je autor većine knjiga o Macchijima (i šire), a sam za sebe kaže da je najveći autoritet za Macchije. Između ostaloga jako puno surađuje s tim muzejem. Pričali smo uglavnom o Messerima (u depozitaru imaju komade, namjeravaju sastaviti jednog), ali je spomenuo i da je surađivao na rekonstrukciji muzejskih Macchija (npr. njegova replika REVI nišana je navodno u Macchiju u muzeju). Sasvim je izvjesno da je i pri izboru boja vođeno računa o svemo u o čemu vode računa i maketari.  

PS: ...naravno da sam pitao za Macchije sa zvonimircima. Kaže da nikad nije čuo/vidio i da ne vjeruje.

9A4Tc je napisao/la:Jako lijepe slike.

Inače, u Lago di Bracciano leži Nevile Duke-ov Spitfire Mk.VIII:

Taj nije izvađen, još leži u jezeru?
U muzeju je jedan Spit vrlo sličan ovome, samo s talijanskim kokardama.

Da, još je u jezeru.

Tamo se baš ne rade nekakvi zahvati kako bi se izbjeglo zagađenje, jer iz njega ide opskrba vode za Rim.

A i vulkanskog je porijekla sa puno podvodnih izvora, pa pitanje da li bi ga i našli.